blabla

Sunce, bazen i električni roštilj

jelliska | 20 Jul, 2014 21:58

Danas sam se probudila sa osmehom na licu i kako stvari stoje i zaspaću sa istim. Pitate se šta se dogodilo? Mislim, sad bi vi kao trebalo da se pitate to, i zato ću vam reći. Podeliću tu malu, ali toliko veliku stvar za mene, sa vama. I odmah da bude jasno, ne zato što vam "pravim zazubice" (uh, koliko dugo nisam izrekla ovu konstrukciju), već iz krajnje dobronamernosti. Želim da i vama isto tako bude lepo.

Koliko sam danas provela dobar dan. A ukratko, sačinili su ga drugarice, sunce, bazen i električni roštilj. Svake godine barem jednom, a baš bih volela da sam ovde mogla da napišem sto puta, okupljamo se kod drugarice na bazenu. Sunce nepodnosim, ali tog dana u godini, volim ga najviše na svetu i zahvaljujem mu se rečima: "Sunce, hvala ti što si izašlo za mene"! Međutim, poenta svega, jeste naša odlična zabava, komunikacija i način na koji se zezamo. Mislim, naravno, da se ne lažemo malo je poenta i u bazenu, ali ljudi, koliko se mi super smejemo. Znate ono, kad u tom momentu ne želite da ste igde drugde na planeti, već isključivo tu pored svog društva, jer tu pripadam.

I neka mi manijaci noćnih izlazaka ne zamere, ali nijedan izlazak, u kojem se guram sa ljudima, noge me bole posle pola sata stajanja u nekakvim štiklama, u kojima kao izgledam mnogo tanje, ne može da zameni baš taj dan u kupaćim kostimima u kojima izgledamo baš tako kakve jesmo. Sa prirodnim celulitom i donjim stomakom mi smo lepe jedna drugoj, jer to od nas čini onaj smeh da i kad požurim do toaleta, ništa mi ne vredi jer je šteta uglavnom već učinjena.

Pozdrav ljudi i družite se!

 

 

Sprem'te novce, gospođo!

jelliska | 03 Jul, 2014 19:24

Izvinite. Evo iskreno izvinite za sve naredne redove koji će biti ispisani, ali ne mogu da izdržim a da ne napišem. Samo ću malo iskritikovati - doktore. Ne ustvari, samo jednog doktora. Ime i prezime nećemo pominjati, nije etički i moralno, ali jeste etički i moralno sa njegove strane da čim smo ušle u ordinaciju traži pare.

Ukratko, mama je morala na bezazlenu hiruršku intervenciju, koja košta 120 evra i 3 hiljade dinara. Tako nam je rečeno, znači tim rečima. Da ponovimo - 120 evra i 3 hiljade dinara. Naravno, ja se već u startu iznerviram sa tim evrima, ali šta ću, odem do menjačnice i kupim ih. E, to je sve manje bitno, a ono što je vrlo bitno je da smo mama i ja otišle u Polikliniku i doktor je sa vrata mami (nakon što se popela na sprat), a sve sam ga čula, krenuo da "objašnjava" uslove plaćanja. Pa mislim, što bi mladi rekli, haaloo! Kakvo je to poslovanje?! Ne, ustvari, kakva je to osoba?! Koliko moraš da imaš gadosti u sebi da čim ugledaš pacijenta, koji je pri tom malo i uplašen zbog svega što sledi, pitaš za pare i objašnjavaš da to košta toliko i toliko. Da stvar bude još gora, po mene, jer ja već kiptim slušajući svaku njegovu ljigavu reč, silazi on dole da meni kaže kako podhitno moram da odem napolje i promenim te evre jer to košta 14 hiljada plus 3 hiljade dinara. Narvno, ja ne izdržim a da ga ne upitam, koliki je njegov današnji kurs da bih znala koliko para da pripremim.

Eto, nisam mnogo iskritikovala, ali ovaj bes sam morala negde da izbacim, a najlakše mi je ovako. Izvinite još jednom, evo svakom doktoru se izvinjavam posebno, samo ne ovom danas!

Pozdrav ljudi i sprem'te pare!  

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb